Pitanje je li poker igra u kojoj se do pobjede dolazi uz pomoć čiste sreće ili ipak znanje i iskustvo imaju veću ulogu vjerojatno je staro koliko i sam poker. Svi oni koji povremeno odigraju poker ili jednostavno promatraju poker sa strane, zasigurno će ga smatrati igrom koja ovisi isključivo o sreći. Odnosno, oni će smatrati da upravo o sreći da dobijete dobre karte ovisi i pobjeda u toj igri. S druge strane, profesionalni igrači pokera će zasigurno tvrditi suprotno i smatrati da zbog iskustva u igranju pokera imaju određenu prednost pred amaterskim igračima pokera. A to za to imaju vrlo dobar argument. U ranije navedenom primjeru, najbolje karte ne garantiraju uvijek pobjednika u određenom krugu igre. Odnosno, čak i igrač s najlošijim kartama može biti pobjednik određenog kruga.
Istraživanja
Budući da je poker vrlo stara igra i ovakva pitanja muče mnoge već duže vrijeme, ne čudi što su se time pozabavili brojni analitičari i statističari. Oni su promatrali napretke brojnih profesionalnih igrača, ali i nekih igrača koji samo povremeno rekreativno igraju poker. I došli su do zaključka da profesionalni igrači na turnirima imaju puno veće šanse da osvoje turnir ili da općenito osvoje puno više novca u raznim pokeraškim varijantama od amaterskih igrača. Znači li to automatski da iskustvo i znanje ipak imaju veću moć od čiste sreće dobivanja dobrih karata? Teško je to reći. No, činjenica je da se poker može promatrati kao i bilo koji drugi posao. Što se više njime bavite, što ga više igrate, steći ćete puno više iskustva, moći bolje procijeniti neke situacije, što će vam u konačnici donijeti i određenu prednost. Ali, sreća će vam i dalje ponekad biti potrebna, ovisno protiv kakvih igrača igrate.
Razni profili igrača
Pokerom se danas bave ljudi koje se razlikuju u jako mnogo kategorija. Razlikuju se po godinama, spolu, poslovima kojima se inače bave i nizom brojnih drugih sitnica. Sve to ima i određeni utjecaj na njihovo igranje pokera i uspješnost. Neki igrači tako su možda odlični u matematici i promatrat će poker s matematičke strane i pokušati to iskoristiti kao svoju prednost. Igrat će oprezno, igrati samo onda kada procijene da su matematički u prednosti i da im se isplati igrati.
Druga vrsta igrača uopće neće razmišljati o toj matematičkoj strani, već će se više fokusirati na promatranje ostalih igrača. Kažu da se iz lica pojedinca može puno tog pročitati, čak i ako osoba ništa ne govori. A igrači koji svoju igru pokera baziraju na tome će upravo tražiti neke takve sitne signale. Oni će im ponekad dati znak kada igrač protiv kojeg igraju stvarno ima dobre karte i kada je bolje povući se, ili suprotno, kada je vrijeme za prelazak u napad. Iako možda mislite da se iz vašeg lica ili vaših gesti ne bi moglo ništa pročitati, možda se i varate. Jer možda i sami raditi neke stvari kojih niste potpuno svjesni, ali ih radite kada ste nervozni, sretni, zabrinuti i slično.
Kada sve ovo remiziramo, opet je teško dati jednoznačan odgovor na pitanje možemo li poker smatrati igrom u kojoj su važniji iskustvo i znanje ili sreća. Činjenica je da iskustvo puno znači, no imate li slabije karte od protivnika i ako ste i vi i on stavili karte na stol i karte koje se dijele odlučuju o pobjedniku, ipak je na kraju sreća ono što će odlučiti pobjednika.
